Svemirska šetnja: Šta može da se desi astronautima kada izađu napolje?

Tokom stotina miliona godina evolucije na Zemlji, naša tela su prilagođena specifičnim uslovima života na planeti. Međutim, kada se ti uslovi uklone, situacija može da krene u neočekivanom smeru.

06-03-2024

|

10:51

|

Autor / Izvor: Naxi media, ScienceAlert

Boravak astronauta u svemiru dovodi do smanjenja gustine kostiju i mišića. Problemi sa vidom nastaju usled prekomerne količine tečnosti u mozgu.


Ono što posebno deluje uznemirujuće jeste proces koji može da pogodi nokte. Posle izvođenja vanvehikularne aktivnosti (EVA), poznatije kao svemirska šetnja, iznenađujuće veliki broj noktiju astronautima jednostavno… otpadne.


Tehnički izraz za to je „oniholiza“ i kako prenosi ScienceAlert, ovi problemi imaju mnogo više veze sa atmosferskim pritiskom nego sa gravitacijom.


U svemiru je vrlo, vrlo mali pritisak okoline, a to nije idealno za ljudsko telo. Zato, da bi bili sigurniji dok su u svemirskoj šetnji, odelo astronauta mora da bude pod pritiskom. I taj proces u suštini funkcioniše, ali kada su u pitanju ruke – tada može da se javi ozbiljan problem.

Tim predvođen epidemiologinjom Jacqueline Charvat iz Wyle Laboratories je u radu sa konferencije 2015. godine primetio čestu pojavu povreda ruku među astronautima koji se pripremaju za vanvehikularne aktivnosti (EVA).


Kada su rukavice pod pritiskom tokom EVA treninga, one ograničavaju pokrete i stvaraju tačke pritiska tokom zadataka, često rezultirajući bolom, mišićnim umorom, ogrebotinama, pa čak i ozbiljnijim povredama poput oniholize. Povrede ruku u rukavicama su prijavljene tokom treninga za EVA i uopšteno gledano, tokom istorije NASA, bez obzira na misiju ili model rukavica.


Tokom svemirskih šetnji, astronauti su često ograničeni unutar svemirskog odela, a rekordno trajanje jedne svemirske šetnje iznosi 8 sati i 56 minuta.


Ruke su od suštinskog značaja u toj situaciji, posebno kada obavljate ručne zadatke van svemirske stanice koji ne mogu da se obave na drugi način. Iako se mnogo razmišlja o ovom problemu, kako je primetio tim Charvat, čini se da se povrede javljaju bez obzira na dizajn rukavica, a otkrivanje tačnog uzroka ovog problema pokazalo se kao iznenađujuće teško.


Složene rukavice

 

Godine 2010, istraživački tim je analizirao 232 povrede šaka prijavljene od strane astronauta i otkrio značajnu povezanost između širine i obima metakarpofalangealnih zglobova astronauta (zglobovi na vrhu šake, gde se spajaju dlan i prsti) i njihovog rizika od povreda.


Njihova studija ukazala je na to da rukavice u svemirskom odijelu ograničavaju pokretljivost ovih zglobova, stvarajući veći pritisak na prstima, što rezultira smanjenim protokom krvi, oštećenjem tkiva i oniholizom.


Rukavice u svemirskom odijelu su izuzetno složene, sastavljene od najmanje četiri sloja: sloja za udobnost direktno u kontaktu sa kožom; sloja mehura pod pritiskom koji se naduvava i učvršćuje kad su rukavice pod pritiskom; zaštitnog sloja za suprotstavljanje krutosti mehura pod pritiskom kako bi se omogućilo kretanje; i spoljnog termo-mikrometeoroidnog sloja odeće, vanjske kože svemirskog odijela koja štiti nosioca od svemirskih elemenata. Ovaj vanjski sloj se sastoji od nekoliko pod-slojeva.

Ovo su otkrili u dizajnu rukavica


Između dva tipa rukavica u njihovoj studiji, jedna je bila povezana sa 8,5 puta većim rizikom od gubitka noktiju. Većina povreda se dogodila na srednjem prstu. Veličina rukavica i dužina srednjeg prsta su takođe igrali ulogu. A došli su i do zaključka da je povreda oniholize izgledala verovatnija kod žena nego kod muškaraca.


Sve u svemu, čini se da rezultati upućuju na to da lošije prijanjanje rukavica može da ima uticaj.