Jer kad ostaris niko ne kuca na tvoja vrata ni potok s ribama od srebra ni mlado zdrijebe vlazna oka ni jabuka u cvatu, niko
Samo ja kad ostaris kao oblak u tvojoj kafi doci cu u krombi kaputu i cucu kad ti se moje ime omakne i krene polako, sama od sebe posljednja suza za mene
Jedan za drugim vozovi polako prolaze kao i obicno stavices kacune i prozore cini mi se da mjesec ramazana pocinje pomalo je tuzno kada ostaris
Update Required
To play the media you will need to either update your browser to a recent version or update your Flash plugin.