Zašto je naš osećaj dodira jedna od najčudnijih iluzija sveta?
Možda nam se čini da dodirujemo svet oko sebe, ali naučno gledano, zapravo nikada zaista ne dolazimo u kontakt ni sa čim.
30-03-2026
|11:24
|Autor / Izvor: Naxi media, Science Focus
Naime, kada predmeti sa masom – bilo koji predmeti sa masom – „dodiruju“ jedni druge, oni zapravo nisu fizički u kontaktu. Postoje dva razloga za to.
Prvo, atomi se sastoje od pozitivno naelektrisanih protona i negativno naelektrisanih elektrona. Protonima, često zajedno sa neutralnim neutronima, nalazi se u središnjem jezgru atoma, dok elektroni „orbitiraju“ oko njega. Suprotni električni naboji se privlače, a isti se odbijaju – to je poznato kao elektromagnetna sila. Kada se dva atoma približe, obično će se odbiti, jer su elektroni na spoljašnjoj strani atoma.
Drugi faktor je poznat kao Paulijevo isključujuće pravilo. Jednostavno rečeno, ono kaže da nijedna dva elektrona u atomu ne mogu imati isti kvantni status – njihove „orbite“ moraju biti različite.
Ovo stvara kratkoročnu odbijajuću silu, tzv. Pauli odbijanje, između elektrona, a samim tim i između atoma. Kombinacija ove sile i elektromagnetne sile znači da se atomi generalno odbijaju.
Šta se, onda, dešava kada „dodirnete“ predmet? Ako ne dolazi do hemijske reakcije, vaši atomi ili molekuli će se uglavnom odbijati od atoma predmeta. Svaki od njih stvara malu odbijajuću silu, a njihov zbirni efekat sprečava da vi i predmet zapravo „dodirnete“.
Ako, na primer, sednete na stolicu, u suštini lebdite na jastuku odbijajućih sila koje deluju na subatomskoj razini.
U stvarnosti, stvari su malo složenije: kada dodirnete nešto, delimično dolazi i do hemijske interakcije. Neki od vaših atoma ili molekula prevazilaze elektromagnetno odbijanje, razmenjuju ili dele elektrone sa atomima predmeta i formiraju vezu. To znači da na atomskoj razini deluju i druge sile, kao što je trenje.
Ipak, na kraju Pauli odbijanje sprečava da vi i predmet zaista dođete u fizički kontakt.
Naravno, vi ipak osećate dodir. To je zato što vaše telo sadrži senzorne mehanoreceptore koji reaguju na pritisak i vibracije. Ti receptori šalju električne signale u mozak, koji ih tumači kao osećaj „dodira“.
Ali, u suštini, ti receptori detektuju samo male odbijajuće sile između atoma i molekula. Vi zapravo niste u fizičkom kontaktu sa predmetom. U tom smislu, „dodir“ je – iluzija.