Možda je konačno otkriveno zašto je Mars crvene boje
Jedna od najprepoznatljivijih karakteristika Marsa jeste njegova crvena boja. Čak i golim okom može se jasno uočiti crvenkasta nijansa ove planete, zbog čega je često nazivamo Crvenom planetom.
19-01-2026
|12:20
|Autor / Izvor: Naxi media, Science Focus
Ljudi se već vekovima pitaju zbog čega Mars ima ovakvu boju.
Do sada se smatralo da je crvenilo posledica prisustva hematita, suvog minerala gvožđa i oksida, čije ime potiče od grčke reči za „krv“, a koji je čest i na Zemlji.
Pretpostavljalo se i da su dugotrajni procesi oksidacije i trošenja marsovskih stena, u uslovima veoma siromašnim vodom tokom takozvanog „amazonijskog“ perioda (koji je započeo pre oko tri milijarde godina), doprineli karakterističnoj boji planete. Slično hematitu, i crvena boja rđe potiče od prisustva različitih oksida i hidroksida gvožđa.
Međutim, nova istraživanja dovode u pitanje ovu teoriju i nude alternativno objašnjenje.
Tim naučnika analizirao je podatke prikupljene pomoću više svemirskih misija, uključujući NASA-in Mars Reconnaissance Orbiter, kao i letelice Mars Express i ExoMars Evropske svemirske agencije. Ovi podaci su zatim upoređeni sa merenjima koja su obavili NASA-ini roveri na površini Marsa.
Rezultati istraživanja pokazali su da je drugi mineral, poznat kao ferihidrit, vodom bogat gvozdeni oksihidroksid široko rasprostranjen u marsovskoj prašini, a verovatno i u slojevima stena ispod površine. Upravo on bi mogao biti glavni uzrok crvenkaste boje Marsa.
Laboratorijska ispitivanja sintetičke mešavine marsovskih minerala, koja se sastojala od bazalta i ferihidrita, pokazala su znatno bolje poklapanje sa podacima dobijenim posmatranjima nego uzorci koji su sadržali hematit.
Da bi ferihidrit mogao da nastane na Marsu, neophodno je prisustvo i kiseonika i vode sposobne da reaguju sa gvožđem. Takvi uslovi danas gotovo da ne postoje u hladnom i suvom okruženju Marsa, ali su, prema mišljenju naučnika, mogli postojati u dalekoj prošlosti planete.
Na Zemlji se ferihidrit brzo pretvara u stabilnije okside gvožđa, poput hematita. Na Marsu, međutim, istraživači su utvrdili da ovaj mineral, jednom kada nastane, može opstati gotovo neograničeno dugo.