Danas jesmo, sutra nismo
sve te marke, svi ti novci, svo bogatstvo
sve je prolazno.
Dođu mnogi, mnogi prođu
pa se poslije pitaš gdje su, što li rade?
Kako im je sad?
Ti bi htjela na brzinu,
na brzinu, u visinu, da ti život
odmah pruži sve.
Ali vjeruj, zlato moje,
ja sam iskren, ja te volim, znaj da tako
stvari ne stoje.
I stog ću ja, da čuvam nas
da ponizim, svoj dobar glas.
Opet si pobijedila
ljubav me pravi slabićem
al' si vrijedila.
Srce da zavaram pićem
pa da postanem
hrabar i lažno ti muški opsujem sve.
Ljubavi, zar slijepa si?
Ma mogu se potući lako
ali ne mogu
otić' od tebe tek tako
jer mi ne da ćud
da odem, da odeš, da postaneš bivša, a ja
da postanem - bivši i lud.
Samo leti, ptico mala,
nisi kriva, ti još ne znaš
kako prava ljubav zaboli.
Prve sijede, sav moj život
sve mi kaže da se čuva
ono što se vječno zavoli.