Slušate: Popodne sa Tijanom Plemić

Pesma: Aerodrom - Obicna ljubavna pesma

Popodne sa Tijanom Plemić
Naxi Radio
  • Povezani članci
  • Stana Katić: Volim balkanski koncept zajedništva

    Stana Katić, glumica kanadsko-srpskog porekla bila je ovogodišnja gošća i predsednica stručnog žirija takmičarskog programa 12. Kustendorfa. Na održanoj konferenciji za novinare, Stana Katić je otkrila impresije o samom festivalu, očekivanjima od mladih autora, prisetila se popularne serije "Kasl" koja joj je donela svetsku popularnost i najavila projekte na kojima trenutno radi.




    21-01-2019 | 15:02 | Autor/Izvor: Naxi media

    Foto: Naxi media, Željka Dimić

     

    Ovo je mesto koje je posvećeno umetnosti, pravljenju filmova, gde se okupljaju kreativnih ljudi koji razmenjuju svoja iskustva i ideje. Nije mnogo fokusirano na biznis i preteranu publikaciju, u smislu da ne postoje crveni tepih, bilbordi i jako uživam u tome. Što se tiče samih filmova, oni su veoma impresivni s obzirom na to da većinu čine studentski filmovi. Širom sveta ima zaista fantastičnih priča koje su ovde prezentovane i mislim da će za članove žirija biti veliki izazov da odaberu onaj koji će osvojiti zlatno, srebrno i bronzano jaje. - istakla je prve impresije o festivalu i takmičarskom programu.

    Ovdašnja publika najviše vas prepoznaje po ulozi Kejt iz TV serije "Kasl". Koliko je ona bila značajna za vašu karijeru?

    Uloga u seriji "Kasl" otvorila mi je mnoga vrata, upoznala sam neverovatne ljude radeći na tom projektu i predstavila sam se filmskoj industriji na način koji je bio dobar za mene. Zahvaljujući tome što sam na ovoj seriji radila godinama, kasnije sam bila u stanju da radim različite projekte i da dosta putujem.

    Da li je Kejt vaša omiljena uloga do sada?

    Volim taj lik i svo iskustvo koje me za njega vezuje, ali isto tako volim sve likove koje sam do sada igrala. Prosto ih morate voleti, čak i one koji nisu toliko pozitivni. To je kao da ste roditelj i ne možete da pravite razliku među svojom decom.

    Poslednjih godina u kinematogriji i industriji serija, je sve više prisutno da glavne likove tumače žene.

    Mislim da ono što dobijamo danas jesu priče koje su bazirane na kompleksnijim ženskim karakterima i to je ono što je zanimljivo. Zapravo, radi se o tome da li pokazujemo osobu u svoj svojoj kompleksnosti, za koju se, sticajem okolnosti ovoga puta dogodilo da su žene. Već dugi niz godina imali smo limitirane ženske uloge koje su uglavnom bile u službi drugih glavnih likova. Nije postojao balans, u smislu da nije bilo dosta ženskih protagonistkinja. S druge strane, pokazalo se da kao publika dosta volimo antiheroje ili antiheroine. Uzmemo za primer Tonija Soprana. A onda imamo i serijal "Kuma" i još mnogo sličnih likova. To su likovi koji su uradili strašne stvari, ali ipak osvajaju simpatije publike. Sada se sve više događa da takvu vrstu likova, odnosno antiheroina imamo i u serijama i filmovima.

    Koji tip ženskog negativca biste voleli da igrate?

    Mislim da bi bilo dosta interesantno videti "Kuma" ispričanog iz ženskog ugla.

                                                                                                                                     (Foto: Naxi media, Željka Dimić)

    Bila sam jednom na crvenom tepihu sa svojom majkom.
    Dok sam na pozirala ispred velikog broja fotoreportera, videla sam  majku kako me doziva: "Stano, Stano!"
    Na moje pitanje, "Šta se događa", ona je odgovorila, "Ispravi se."

     

    Na kojim projektima trenutno radite?

    Upravo sam završila fikciju baziranu na Drugom svetskom ratu "La liberté" u kojoj igram britansku špijunku. Ona je zaista postojala i njeno ime je Vera Atkins i ovo je priča o tri žene koje su bile odgovorne za pokret otpora u Francuskoj. Moj lik mora da sačuva tajnu u cilju da odbrani određenu grupu ljudi i njenu porodicu. Mislim da je ovo jedan jako zanimljiv osvrt na taj deo istorije i uzbuđena sam povodom prikazivanja tog filma. Završila sam i snimanje druge sezone serije "Absentia".

    Drugu sezonu pomenute serije snimali ste i u Bugarskoj. Da li mislite da je ovo pogodno podneblje za snimanje i kakvi su utisci?

    Trenutno se tek upoznajem sa ovim podnebljem i načinom rada na njemu, ali ono što je svakako ostavilo utisak jeste taj balkanski koncept zajedništva koji sa sobom nosi osećanje da ukoliko si deo jedne grupe, deo si porodice i uradićeš sve što je u tvojoj moći za tu grupu.

    Ljudi sa ovog podneblja vas vezuju i za vaše poreklo. Kako je bilo odrastati u porodici emigranata?

    Ja sam dete koje dolazi iz porodice emigranata koji su iz Evrope došli u Kanadu. Kao veoma mladi napustili su tadašnju Jugoslaviju i u novoj državi izgradili su život radeći veoma predano. U mojoj porodici je šestoro dece i mislim da je ono što je izuzetno kada dolazite iz porodice emigranata to da imamo evropsko kulturno nasleđe koje smo kroz odrastanje spojili sa američkim. Kombinacija ta dva je od velikog značaja za građenje našeg sistema vrednosti. Naši roditelji su nas odgajili, naučili radnoj etici i obrazovali, a obrazovati šestoro dece je velika stvar. Mislim da su moji braća i sestre, pre svega, dobri ljudi i da su nam roditelji duboko usadili taj moralni kodeks.

    Da li ste upoznati sa srpskom kinematografijom i da li imate omiljeni srpski film i reditelja?

    Nalazim se na Kustendorfu i sasvim je logično da ću pomenuti Emira Kusturicu. Ali bez obzira na to, volela bih da sa vama podelim jedno iskustvo koje me vezuje za gledanje Kusturičinog filma. Kada sam tek počela da gradim karijeru sa prijateljem sam otišla na Kanski festival gde se prikazivao njegov film "Život je čudo". Bila sam jako uzbuđena što ću gledati taj film i ne mogu uopšte da se setim kako sam nabavila karte za premijeru, ali sam stigla do crvenog tepiha i bila srećna što sam se našla u šali u koji se premijerno puštao film. Na kraju, publika je ustala i pozdravila ovacijama i ja sam iz daljine videla Emira. Sama atmosfera i niz srećnih okolnosti koje su me dovele do ove premijere učinili su da imam sjajno iskustvo i da vidim koliko tamošnja publika ceni Kusturičin rad. Svedočiti svemu tome sa strane, bez ikakve presije, bilo je nezaboravno iskustvo.

    Da li prilikom rada više volite da sarađujete sa rediteljima koji vam striktno daju uputstva ili više volite da radite sa onima koji dopuštaju improvizaciju?

    To zavisi od tipa uloge koju igram. Postoje reditelji koji pre svega dolaze sa polja fotografije i kamere i više su fokusirani na vizuelni aspekt, a postoje i oni koji su više zainteresovani za samo kazivanje narativa i fokusirani su na izgradnju lika. Dugodogišnji rad na seriji, dao mi je iskustvo da sarađujem sa različitim tipovima reditelja i da na taj način pokupim veštine snimanja i na najbolji način odgovorim na njihove zadatke i instrukcije. Mislim da je uvek bolje sarađivati sa rediteljima koji su komunikativniji i veoma u onome što rade i volim kada radim sa rediteljima koji omogućavaju da zajedničkim radom formiramo lik koji tumačim.

  • Pročitajte i...
    Nagrađeni najbolji mladi autori: Kusturici priznanje Mkiva fondacije

    Dodelom nagrada za najbolja filmska ostvarenja mladim autorima, završen je dvanaesti Kustendorf, filmski i muzički festival na Mećavniku.

    Bilja Krstic i Bistrik na Kustendorfu Bilja Krstić nastupila na Kustendorfu

    Petog dana Kustendorfa u okviru muzičkog dela programa, Bilja Krstić i Bistrik orkestar održali su koncert.

    Otvorena izložba mozaika u Andrićgradu Otvorena izložba mozaika u Andrićgradu

    Danas, 15. januara u galeriji "Petar Lubarda" u okviru Andrićevog Instituta, otvorena je izložba mozaika, slika i skulptura umetnika Bisenije Tereščenko i Ljubomira Lackovića. Izložbu je svečano otvorio Emir Kusturica.

    Trube na Mećavniku u novogodišnjoj noći Trube na Mećavniku u novogodišnjoj noći

    Sinoć, 13. januara u okviru filmskog i muzičkog festivala Kustendorf organizovan je doček Pravoslavne Nove godine.

  • Komentari

    Komentara: 0

    Postavi komentar: