Novo otkriće naučnika: Menja se ono što smo do sada znali o nastanku oblaka iznad okeana

Miris mora nije jedino što dugujemo sitnim morskim organizmima. Novo istraživanje pokazuje da plankton ima mnogo veću ulogu u formiranju oblaka nego što se do sada verovalo, što bi moglo da unapredi klimatske modele i preciznije predvidi buduće klimatske promene.

01-07-2026

|

11:43

|

Autor / Izvor: Naxi media, Earth.com, Nature

Naučnici već skoro pola veka sumnjaju da morski plankton utiče na stvaranje oblaka iznad okeana, ali do sada nisu mogli da objasne u kojoj meri. Tim istraživača sa Univerziteta u Helsinkiju sada je otkrio da je taj uticaj znatno veći nego što se pretpostavljalo.

Kako plankton utiče na nastanak oblaka?

Tokom fotosinteze plankton oslobađa sumporni gas koji vazduhu iznad mora daje prepoznatljiv miris. Kada dospe u atmosferu, ovaj gas prolazi kroz hemijske reakcije i stvara sitne čestice oko kojih se kondenzuje vodena para, čime nastaju oblaci.

Kako bi proučili ovaj proces, naučnici su u laboratoriji Evropske organizacije za nuklearna istraživanja (CERN) simulirali uslove kakvi vladaju iznad hladnih okeana.

Otkrivena važna uloga metansulfonske kiseline

Do sada se smatralo da je sumporna kiselina glavni pokretač nastanka ovih mikroskopskih čestica. Međutim, novo istraživanje pokazalo je da pri veoma niskim temperaturama ključnu ulogu ima i metansulfonska kiselina (MSA).

Istraživači su otkrili da MSA, uz prisustvo čak i veoma malih količina amonijaka, može samostalno da pokrene stvaranje novih čestica, jednako efikasno kao i sumporna kiselina.

Kada se ove dve kiseline nađu zajedno, njihov efekat je još snažniji. One ubrzavaju rast čestica, povećavajući njihove šanse da postanu jezgra oko kojih će se formirati kapljice oblaka.

Oblaci iznad hladnih okeana nastaju mnogo brže

Prema rezultatima istraživanja, u hladnim okeanskim oblastima oblaci bi mogli da se formiraju i do deset puta brže nego što su dosadašnji modeli predviđali.

To pomaže da se objasni zašto iznad Južnog okeana, koji okružuje Antarktik, postoji mnogo više čestica pogodnih za stvaranje oblaka nego što bi se očekivalo s obzirom na udaljenost od izvora zagađenja.

Veći broj ovih čestica znači i više kapljica u oblacima, koji tada postaju svetliji i efikasnije odbijaju Sunčevu svetlost nazad u svemir. Na taj način manje toplote dopire do površine okeana, što doprinosi prirodnom hlađenju planete.

Zašto je ovo otkriće važno?

Novo saznanje moglo bi značajno da poboljša klimatske modele, koji trenutno često potcenjuju broj čestica koje stvaraju oblake iznad polarnih okeana. Zbog toga pojedini modeli prikazuju ove oblasti toplijim nego što zaista jesu.

Kako se emisije sumpora nastale ljudskim aktivnostima smanjuju, prirodni sumporni gasovi koje proizvodi morski plankton imaće sve veći uticaj na formiranje oblaka i regulaciju klime.

Naučnici ističu da će uključivanje ovog procesa u klimatske modele omogućiti preciznije procene budućeg zagrevanja Zemlje.

Rezultati istraživanja objavljeni su u naučnom časopisu Nature.