Majstorsko pismo sa...: Nastavlja se serija predavanja

U petak, 15. maja u 19:30 časova, na sceni Studio JDP, biće nastavljena serija predavanja

06-06-2015

|

16:31

U petak, 15. maja u 19:30 časova, na sceni Studio JDP, biće nastavljena serija predavanja "Majstorsko pismo: Veče sa…" Gost predavač je makedonski reditelj Slobodan Unkovski, dok će u subotu predavanje održati proslavljeni srpski reditelj Dejan Mijač. Seriju predavanja otvorio je Robert Vilson, a dan kasnije predavanje je održao Dušan Jovanović.

Autor/izvor: Naxi media
Datum objave: 15.5.2015. - 11:00:00

Majstorsko pismo sa...: Nastavlja se serija predavanja
(Foto: JDP logo promo)

Slobodan Unkovski je diplomirao je režiju 1971. na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu u klasi prof. Vjekoslava Afrića. U periodu 1971–1981. bio je reditelj i umetnički direktor Dramskog teatra u Skoplju a docent na Fakultetu dramskih umetnosti u Skoplju od 1983–1987. Predavao je režiju na Univerzitetu u Njujorku (1987/88), a sledeće školske godine predavao je glumu i režiju na Harvardu. Tokom 1990. prema programu „Artist-in-Residence“ bio je u Američkom repertoarskom pozorištu u Kembridžu u Masačusecu i u Narodnom pozorištu u Atini. U periodu 1996–1998. bio je ministar za kulturu u Vladi Republike Makedonije. Sada je profesor glume i režije na Fakultetu dramskih umetnosti u Skoplju i vodi postdiplomske studije režije.

Slobodan Unkovski je jedan od najznačajnijih reditelja bivše Jugoslavije, a sa piscem Goranom Stefanovskim (čijih je čak deset komada postavio na scenu), predstavljao je autorski tandem koji je uspeo da izrazi pozorišna shvatanja cele jedne generacije umetnika. Iako se počeci njegove karijere podudaraju sa periodom cvetanja takozvanog rediteljskog teatra (već jedna od njegovih prvih predstava, Ništa – prema tekstu Artura Kopita, bila je radikalan eksperiment i pobedila na sarajevskom MESS-u), Unkovski je ostao privržen dramskom tekstu. U njegovim predstavama su sve teatarske komponente optimalno razvijene (od scenografije i kostima do zvuka, scenskog pokreta, muzike i dizajna svetla), ali su uvek u nekoj vrsti savršene ravnoteže sa dramskim tekstom i glumačkom igrom; svaki dramski pisac može samo da poželi da praizvedbu njegovog dela radi Unkovski (a lista pisaca je značajna, od Gorana Stefanovskog, Milice Novković, Rudija Šeliga, Dejana Dukovskog... do Milene Marković i Biljane Srbljanović). Ali njegovo rediteljsko umeće se pre svega ispoljava u saradnji sa glumcima; čitav niz neponovljivih glumačkih kreacija ostvaren je upravo u predstavama Slobodana Unkovskog.

Unkovski je svetski poznat umetnik čije predstave često predstavljaju prekretnicu ne samo u radu pojedinih umetnika, nego i teatara u kojima je radio. Kritičar Kevin Keli je u „Boston globu“ takvom „prekretnicom“ nazvao njegovu režiju Brehtovog Kavkaskog kruga kredom u Američkom repertoarskom pozorištu u Kembridžu, SAD (pozorištu u kojem je, pored mnogih svetski značajnih umetnika, režirao i Robert Vilson). Takve datume u istoriji predstavljaju njegovo Divlje meso Stefanovskog za Dramski teatar iz Skoplja, Lepa Vida Šeliga za Kamerni teatar 55 iz Sarajeva, i Hrvatski Faust Šnajdera i Pozorišne iluzije Korneja za Jugoslovensko dramsko pozorište i druge.
Predstave u režiji Slobodana Unkovskog učestvovale su na brojnim evropskim pozorišnim festivalima: Hrvatski Faust S. Šnajdera na Teatru nacija u Nansiju 1984, Bure baruta D. Dukovskog na Bonskom bijenalu 1996, Šine Milene Marković na Bijenalu u Visbadenu 2004, tri puta učestvovao na Bitefu (1975, 1980, 1991), na međunarodnim pozorišnim festivalima u Karakasu (Venecuela), Bogoti (Kolumbija), Ćividaleu (Italija), Londonu (Velika Britanija), Letnjem festivalu u Hamburgu, Dubrovačkim ljetnim igrama, Splitskom ljetu. Na Sterijinom pozorju je gostovao 11 puta i osvojio pet Sterijinih nagrada.

Važnije predstave Slobodana Unkovskog su Jane Zadrogaz, Divlje meso (G. Stefanovskog, Dramski teatar, Skoplje), Tetovirane duše (G. Stefanovskog, Teatar na Maloj Broni, Moskva),
Kavkaski krug kredom (B. Brehta, Američko repertoarsko pozorište, Kembridž, USA),
Četvrta sestra (Januša Glovackog, Narodno pozorište, Atina), Zimska bajka (V. Šekspira, Američko repertoarsko pozorište, Kembridž, USA), Per Gint (H. Ibzena, Slovensko narodno gledališče, Ljubljana), Sarajevo (G. Stefanovskog, međunarodna koprodukcija - Švedska, Belgija, Nemačka), Pozorišne iluzije (P. Korneja, JDP, Beograd), Bure baruta (D. Dukovskog, JDP Beograd), Mizantrop (Ž. B. P. Molijera, SNG Ljubljana), Orest (Euripida, Nacionalni teatar Severne Grčke, Solun / Epidaurus).
Pored predstava Pozorišne iluzije i Bure baruta, u JDP-u je Unkovski postavio i predstave Hrvatski faust (S. Šnajder, 1982), Šine (M. Marković, 2002), Galeb (A.P. Čehov, 2003), Brod za lutke (M. Marković, 2006), Kako vam drago (V. Šekspir, 2009) i Nije smrt biciklo (da ti ga ukradu) (B. Srbljanović, 2011).


U subotu 16. maja, seriju predavanja Majstorsko pismo: Veče sa… zatvara reditelj Dejan Mijač predavanjem na sceni Studio JDP u 19:30.

Dejan Mijač se školovao na Pozorišnoj akademiji u Beogradu. Bio je stalni reditelj u Narodnom pozorištu u Tuzli, a zatim u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu. Pokondirena tikva Jovana St. Popovića, koju je režirao 1973. godine bila je prekretnica u tumačenju Sterije, ali i za postavku klasike u tadašnjem jugoslovenskom pozorištu. Predavao je glumu u Dramskom studiju SNP-a i na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, a režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.

Mijač je režirao na svim važnijim scenama bivše Jugoslavije. Uveo je niz inovacija u savremeno tumačenje Jovana Sterije Popovića i Branislava Nušića.

U Jugoslovenskom dramskom pozorištu je režirao 27 predstava – od prve, Vasa Železnova (Maksim Gorki, 1976) , nižu se predstave koje su obeležile stil JDP-a:  Branislav Nušić Pučina, Ljubomir Simović Putujuće pozorište Šopalović, Sterija Rodoljupci i Nahod Simeon, Molijer Mizantrop, Ćosić Valjevska bolnica, Šekspir Oluja, Selenić Ruženje naroda u dva dela, Harvud Garderober, Nušić Narodni poslanik, Gogolj Mrtve duše, Andrejev Pseći valcer, B. Srbljanović Skakavci... Neke od njegovih postavki još su na repertoaru JDP-a. Zvanično je zaokružio svoj rediteljski opus poslednjom režijom u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, predstavom Višnjik A.P. Čehova.

Višestruki je dobitnik najviših profesionalnih i društvenih priznanja. Živi u Beogradu, kao penzionisani univerzitetski profesor i reditelj.

U Jugoslovenskom dramskom pozorištu je režirao i predstave Limunacija (Dušan Kovačević), U potrazi za Marselom (Nenad Prokić), Lažni car Šćepan Mali (Petar II Petrović Njegoš, Slobodan Stojanović), Troil i Kresida (Vilijam Šekspir), Gospođa Ministarka (Branislav Nušić), Leonis i Lena (Georg Bihner), Banat (Uglješa Šajtinac), Barbelo, o psima i deci (Biljana Srbljanović), Prevođenje (Brajan Fril).