Kako nastaje svetlost tamo gde sunčevi zraci ne dopiru?

Pre nego što je električno osvetljenje ušlo u upotrebu u 19. veku, ljudi su vekovima osvetljavali svoj svet sagorevanjem drveta, voska, ulja i gasa. Priroda je mnogo ranije pronašla još jedan način da proizvede svetlost.

19-11-2026

|

11:26

|

Autor / Izvor: Naxi media, Science Focus

Pojedini živi organizmi to mogu zahvaljujući hemijskim reakcijama, a neki od njih toliko su sitni da ih golim okom ne bismo ni primetili da, kada se voda uzburka, ne oboje talase u blistavo plavu boju.

Kako živi organizmi proizvode svetlost?

Ova pojava naziva se bioluminiscencija. U mnogim organizmima svetlost nastaje kada enzim luciferaza podstakne reakciju luciferina s kiseonikom. Tom prilikom nastaje molekul u pobuđenom stanju koji, kada se vrati u stanje niže energije, oslobađa deo energije u vidu svetlosti. Različite vrste mogu imati različite oblike luciferina i luciferaze, ali je osnovni princip isti.

Neke životinje same proizvode svetlost, dok se druge oslanjaju na bakterije s kojima žive u simbiozi. Havajska lignja, na primer, u posebnom svetlosnom organu ima bioluminiscentne bakterije i može da reguliše koliko će njihove svetlosti propustiti.

Zašto more noću svetli plavo?

Bioluminiscencija je u prirodi iznenađujuće rasprostranjena, naročito u okeanima. Na površini mora za svetlucanje su često zaslužni dinoflagelati, sićušni jednoćelijski organizmi koji emituju kratke bljeskove kada se voda oko njih pokrene. Ako noću pogledate s pramca broda, uz malo sreće možete videti kako voda koju brod razmiče zasvetli plavo.

Još više svetlosnih prizora krije se u dubinama okeana. Prema nekim procenama, do oko 90 odsto dubokomorskih organizama može da emituje svetlost. Na dubinama većim od 1.000 metara, u takozvanoj zoni ponoći, sunčeva svetlost više ne dopire. Svetlost koju tamo stvaraju živi organizmi najčešće je plava ili zelena, jer te nijanse najdalje prodiru kroz vodu.

Čemu služi svetlost u dubinama?

Sposobnost stvaranja svetlosti ima dugu evolutivnu istoriju. Istraživanje iz 2024. godine ukazuje na to da su preci današnjih oktokorala mogli da svetle još pre oko 540 miliona godina. Procenjuje se da se bioluminiscencija tokom evolucije nezavisno razvila više od 90 puta.

Havajska lignja koristi svetlost za kamuflažu. Kada osvetli donju stranu tela, njena silueta postaje teže uočljiva predatorima koji je posmatraju odozdo. Pojedine dubokomorske ribe koriste svetleći mamac da privuku plen, dok druge emituju crvenu svetlost koja im pomaže da ga lakše uoče. Nekim vrstama svetlost služi i da privuku partnera ili preplaše predatora.

Bioluminiscencija ima primenu i u nauci. Luciferaza se koristi u genetičkom inženjerstvu i biomedicinskom snimanju. Istraživači sa Univerziteta Kolorado u Bolderu su 2026. godine uspeli da navedu bioluminiscentne alge, koje obično emituju kratke bljeskove, da neprekidno svetle do 25 minuta.