Može li čovek da pobedi geparda ili konja u trci? Odgovor zavisi od dužine staze
Gepard i medved lako bi prestigli čoveka u sprintu, ali na dugim stazama odnos snaga može da se promeni.
17-11-2026
|14:25
|Autor / Izvor: Naxi media, BBC World
Zahvaljujući efikasnom hlađenju tela znojenjem i načinu na koji se kreće, čovek može dugo da održava tempo, a u pojedinim trkama na duge staze uspeo je da nadmaši čak i konja.
Ko je najbrži u sprintu?
Crni medved može da dostigne brzinu od oko 48 kilometara na čas, dok gepard trči i do 93 kilometra na čas. Poređenja radi, Jusein Bolt je tokom rekordne trke dostigao oko 44 kilometra na čas. Tim tempom mogao bi da prestigne belog nosoroga, dok bi grizli u kratkoj trci bio brži od njega.
Maksimalna brzina životinja decenijama je predmet istraživanja. Biološkinja Mirijam Hirt iz Nemačkog centra za integrativna istraživanja biodiverziteta u Lajpcigu sa svojim timom analizirala je podatke o oko 350 kopnenih vrsta. Njihovi rezultati pokazali su da najveće životinje nisu nužno i najbrže. Što je telo masivnije, potrebno je više vremena za ubrzanje, pa krupne životinje mogu da potroše energiju dostupnu za sprint pre nego što dostignu svoju teorijsku maksimalnu brzinu.
Kako objašnjava Hirt, energija za ubrzanje je ograničena. Zbog toga bi čovek u prvim metrima trke mogao da bude brži čak i od afričkog slona.
Kako čovek održava tempo na dugim stazama?
Sa većom razdaljinom raste značaj izdržljivosti. Bivši olimpijski trkač Endi Bedli objašnjava da neka mišićna vlakna brzo razvijaju snagu i brzo se zamaraju, dok druga sporije razvijaju snagu i mogu duže da rade. Gepard najveću brzinu može da održi svega nekoliko sekundi, a njegovi juriši u lovu često su kraći od 200 metara. Jedna evoluciona hipoteza kaže da je ljudska izdržljivost našim precima omogućavala da dovoljno dugo prate brži plen i iscrpe ga.
Važnu ulogu ima i znojenje. Isparavanjem znoja s površine kože telo oslobađa toplotu, što čoveku pomaže da se hladi i tokom dugotrajnog napora. Uspravno kretanje, duge noge i elastične tetive takođe doprinose efikasnosti trčanja. Tetive pri svakom koraku skladište i vraćaju deo energije, a čovek može da prilagođava ritam disanja nezavisno od koraka. Kod mnogih četvoronožnih životinja disanje je tokom galopa čvršće povezano s ritmom kretanja.
Kada čovek zaista pobedi konja
U Velsu se svake godine održava trka „Čovek protiv konja“, u kojoj trkači i jahači prelaze oko 35 kilometara po brdovitom terenu. Konji su kroz istoriju takmičenja češće pobeđivali, ali su poslednjih godina prvo mesto nekoliko puta osvojili trkači. Britanac Riki Lajtfut pobedio je 2022. godine, Danijel Konoli godinu dana kasnije, a Devi Grifits 2025. godine.
Na dugim stazama važna je i sposobnost da se održi tempo kada se pojave umor i nelagodnost. Izdržljivost, međutim, donosi prednost i u životinjskom svetu. Hirt objašnjava da je za predatora potera prilika za obrok, dok je za plen pitanje opstanka. Antilope, recimo, mogu da održe visoku brzinu duže od velikih mačaka koje ih love.
Na veoma dugim distancama maksimalna brzina sve manje odlučuje o ishodu trke. Sposobnost čoveka da se hladi tokom napora i zadrži tempo uprkos umoru tada može da nadoknadi prednost koju životinje imaju u sprintu.