Pismo iz Londona - Rade Šerbedžija

Dodju tako, ponekad
neke tamne ure
sjetim se drugara starih
ili neke davne cure

Zatvorim oci polako
boli me sjecanje svako
dodju tako, ponekad
neke tamne ure

Vratim se mladosti svojoj
i prvoj cigareti
sjetim se ljubavi prve
i prepustim se sjeti

Zamisljam gradove stare
ulice, trgove, ljude
dodju tako, ponekad
neke tamne ure

Ja mogu sve razumijeti
i mogu sve oprostiti
a tesko mi nekako zivjeti
bez tebe, stari moj

Ref.
Od Mure sve do Morave
ako se svi zaborave
ostat ce uvijek poneki
mornar panonski

Ponekad napisem pismo
adresu imam u glavi
kazu, zajedno vise nismo
drug mi u drugoj državi

A nekad znali smo skupa
brzim preko Bosne
na sto je ovo izaslo
tri im matere rosne

I tako, svake noci
sjetim se pjesme tvoje
sto mi vrijedi sto znam
da samo tuge postoje

Popijem malo vina
pa mi je nekako lakse
princip je uvijek isti
sve su ostalo, zna se

Ref.