Slušate: Jutro uz Svetu Stefanovića

Pesma: Babe - Ko me ter'o

Jutro uz Svetu Stefanovića
Naxi Radio
  • Povezani članci
  • Van Gogh: Živeti bez ograda

    Grupa Van Gogh, nakon višegodišnje pauze, sredinom februara predstaviće jubilarni, 10. studijski album naziva More bez obala. Zvonimir Đukić Đule, frontmen grupe, za Naxi govori o novim pesmama, inspiraciji, otkriva zbog čega Van Gogh svakim novim albumom nastoji da publici ponudi nešto novo i najavljuje da će novi album postati bogatiji za istoimenu knjigu, koja će stihovima i fotografijama publici još više približiti ovaj kultni bend.




    29-01-2019 | 15:00 | Autor/Izvor: Naxi media

    Foto: Naxi media, Željka Dimić

     

    "Van Gogh" je grupa koja više od tri decenije stvara na regionalnoj muzičkoj sceni. "More bez obala" je 10. studijski album.


    Da, pet godina od izdavanja poslednjeg studijskog albuma "Neumeren u svemu", predstavljamo "More bez obala", koji u simboličnom značenju predstavlja priču o životu bez ograda. O slobodi u ljudskoj duši i tom beskrajnom prostranstvu i dilemi - da li je teže čoveku u pustinji ili pustinji u čovekovoj duši.

    Biti istrajan i uspešan, te snimiti 10. studijski album u današnjem vremenu nije zanemarljiva stvar. Kako umetnost uvek vuče progresu i osvajanju novih prostranstava, šta ste sebi zadali kao zadatak/izazov šetajući ovom obalom?

    Menjamo se po ritmu sopstvenog senzibiliteta i ne postavljamo sebi nikakve zadatke, samo izazove. Kroz izazove koji nas zovu na putovanje, koje nudi isključivo i samo neizvesnost, možemo da budemo široki na prostranstvu ideja i da ne kalkulišemo, kao i do sada i da se ne oslanjamo na postignuto, već da publici svakoga puta ponudimo nešto novo. "Van Gogh" ima tendenciju da se menja i nama je to izazovna igra koliko god bila opasana po taj neki segment čuvanja publike koja je već nešto zavolela. Mi se ni u jednom trenutku nismo odrekli publike, samo smo iz albuma u album dozvolili sebi luksuz da se ne uljuljkamo i nađemo u komfor zoni, koju smo pronašli sa nekim pesmama koje su ljudi zavoleli. Album "More bez obala" je deseti po redu, u nekom numerološkom smislu, jeste nov početak, broji deset novih numera, a predstavljanje smo započeli singlom "Za suze nema vremena". Ona nije patetična pesma u kojoj se pominju suze, već oda radosti životu. S obzirom na činjenicu da smo se proteklih godina na ovim prostorima više isplakali nego što smo se ismejali, ovo je poziv da se okrenemo životu, jer sve brzo prolazi, a radostima se okrećemo sve manje. Da se odreknemo suvislih sadržaja i besmislenih likova koji svakodnevno popunjavaju medijski prostor i da se okrenemo onome što nas interesuje u životu - porodici, najbiližima i najdražim ljudima. "Za suze nema vremena", iako najavljuje album, nije slika i prilika svega onoga što novi album nudi u svojoj širokoj paleti nota i stihova.

     

    "Jednostavnost u izrazu kroz stih koji je, ne banalno, a tako predano oblikovan mojom rukom, govori o tome da se još uvek usavršavam i da naša potraga za nečim, za čim smo krenuli kao bend pre trideset i nešto godina, još uvek traje. Taj potisak se nije smanjio, taj izazov nije izbledeo, kao ni želja da i dalje hodimo i plovimo "morem bez obala" raširenih krila i u svom ritmu."


     

                                                                                                                        (Foto: Naxi media, Željka Dimić)


    Šta sve publika može očekivati od ovog albuma?

    Namestilo se da su pesme od početka do kraja kao neki filmski scenario. Pesma koja otvara album zove se "Ruža i trn" i govori o lepoti i opasnosti koje nas vrebaju na svakom ćošku. Sledi "Emotivno miniran", koja govori o stanju duha i emocijama u različitim situacijama koje se mogu svakome od nas dogoditi, da bismo prešli na neko razrešenje i numeru "Više te ne volim ko pre", koja je jakog i udarnog refrena, i druga po redu kojom ćemo najaviti izlazak albuma. Nakon toga prelazimo na, sada već poznatu pesmu, "Za suze nema vremena". Posle nje pesmom "Milion novih ljubavi", otvara se prostor za susret sa nekim drugim ljubavima, i saznanje da ako smo nešto izgubili ne predstavlja kraj i zid, već otvara neko novo poglavlje za nove ljubavi i iskustva u životu. Pesma koja će prva biti ekranizovana i koja je premijerno emitovana na Naxi radiju "Možda baš sad" ima zapravo dva naziva. "Možda tek sad", a na albumu smo je nazvali "Možda baš sad". Ta razlika u protoku vremena, "tek sad" i "baš sad" bile su slatke da se poigramo njima. Nakon toga ulazimo u sedmu po redu pesmu "Gotovo je sve", jedan neohipi zvuk đinđuva i poklon pred nekim vremenom i muzikom 60-ih. "Van Gogh" u tom ritmu, tim osećanjima i harmonskom sklopu. Jako dobra, himnična pesma. Sledi pesma čudnog ritma i fantastične energije "Spremni za let". Sloboda je ženskog roda, a ženski rod koliko god pružao krila, isto tako može ih saseći. Ta sloboda za kojom svi tragamo i bez koje niko od nas ne može je spremna da se da onima koji su spremni za let. Zanimljiva priča koja govori o tolernaciji među ljudima koji su različiti i žudnji za životom i slobodom. Iza nje ide, možda krucijalna pesma, mojom olovkom kroz kompletnu karijeru napisana - "Pismo ocu". To je pismo koje on nije pročitao, a u kojem govorim o nekim trenucima i situacijama koje sam želeo da podelim sa njim dok je bilo vremena. Kada je vreme iscurelo, onda su ostala slova na papiru i pismo spremno za njega da ga pročita. Verujem da će kroz harmoniju i sklad koji muzika nosi i koji kosmos ima, ono doći do njega u vremenu i prostoru.

    Koliko je teško interpretirati pesme koje su tako lične?

    Jako je teško, ali to je u trenutku bila nužnost i moralo je da izađe iz mene i dođe do njega na ovaj ili onaj način. Čula su svemoguća, kosmos je preveliki i verujem da negde postoji balans i sazvučje zvezdano kroz koje će ove note i stihovi doći do njega pre ili kasnije.

    Poslednja pesma na albumu, koja završava ovaj "filmski ciklus" inspiraciju je pronašla u jednoj fotografiji.

    "Kakvo divno veče" govori o jednom trenutku na klupi u sred pustinje, gde se zagrljeni nalaze meni dvoje jako dragih ljudi. Oni komuniciraju dodirom, osećanjima i pogledom u beskrajne pustinju i nebo. To sazvučje između zvezda i te slike koje prave zvezde na bistrom i kristalno čistom nebu je opet neko pismo za sebe. To su neke poruke koje nam kosmos šalje, gde se na kraju cela priča završava sithovima:

    "Pa šta ako ljubav i smrt u istom času cvetni naprave vrt?
    Ako stignem pre na klupi, čekam te,
    ako stigneš pre na našoj klupi, čekaj me."

    Radni vek dug tri decenije dao vam je priliku da iznova osvajate novu publiku. Smena generacija donela je i popularizovanje određenih pesama - ono što je nekada bio "Delfin", "Klatno" ili "Kiselina", današnjoj mladeži predstavlja "Ludo luda" i "Anđele moj brate". Da li u tom smislu možete predvideti koja pesma s novog albuma će biti posebno interesantna novoj publici?

    Nema veće radosti u karijeri jednog benda nego da sačeka jednu generaciju, sa njom uživa i isprati je na put koji se zove život, a koji je mnogo složeniji od bezbrižnosti. A onda opet sačeka neku novu generaciju i nakon trideset i tri godine i dalje igra sa najmlađom publikom, koja je uvek u prvim redovima. Raduje nas što mlađe generacije prepoznaju našu poruku i što naša muzika odgovara njihovom senzibilitetu. Nikada ništa ne prognoziramo niti radimo kroz kalkulaciju. Uvek volim da putovanja budu drugačija. Nikada dva puta ne idem na isto mesto, gde god da krenem na kugli zemaljskoj, jer ima toliko ljudi, susreta koji nas čekaju da se dogode, mnogo lepog vina i pejzaža koje bi trebalo da vidimo za života. Mišljenja sam da ponovljene slike nikada ne obogate duh kao one nove. Verujem da će senzibilitetu mlade publike biti po volji pesma "Više te ne volim ko pre" ili "Možda baš sad", "Gotovo je sve"...Mnogi se mogu pronaći u odnosu između oca i sina, roditelja i deteta, koja je životna, ne izmišljena priča. Verujem da će biti i onih starijih koji će u novim pesmama tražiti "stari" "Van Gogh", ali mi ne želimo da budemo isti. Osećamo da je lepo kada se menjamo kroz vreme i muziku prilagodimo onome što trenutno osećamo. Na njihovo razočaranje, "Van Gogh" nikada neće snimiti istu pesmu kao što je "Basna" ili "Kiselina", jer nema ni potrebe. To su naše pesme i uvek ćemo ih svirati.

    Kada će novi album biti dostupan publici?

    Ono što je takođe novo, jeste da ovaj album izdajemo pod našom diskografskom kućom, u želji da pobegnemo od moderne priče da izdajemo singl po singl. Želimo da sa publikom podelimo kompletan "hype" novog albuma, u njegovoj kompletnosti i celini. To će se dogoditi 13. februara regionalno, kao poklon, a nakon toga će uslediti period upoznavanja s novim materijalom, da bismo 8. marta došli do sledeće tačke noviteta, a to knjiga "More bez obala". Reč je o knjizi pesama koje sam napisao kroz karijeru i u njoj se nalaze mnogobrojne fotografije, koje sam putujući po svetu poželeo da otrgnem od zaborava. Čulnost te knjige će pojačati i poklon DVD sa rođendanskog konceta koji je održan u Belexpo centru, gde smo sa publikom proslavili 30. rođendan. Pored DVD izdanja, a kao poklon, deo ovog paketa činiće i novi CD. 

     

     

  • Pročitajte i...
    Spisak 50 omiljenih pesama – Suzana Lukić Spisak 50 omiljenih pesama – Suzana Lukić

    Pogledajte koje je pesme Suzana Lukić odabrala u emisiji Mojih 50.

    Beogradsko proleće BLIC TV novi medijski pokrovitelj FESTIVALA BEOGRADSKO PROLEĆE

    Blic Televizija novi je medijski pokrovitelj festivala Beogradsko proleće, koji će ove godine biti održan 20. aprila u mts Dvorani.

    Održan prvi Generacijski Jazz: Nela Mihailović i Miona Marković oduševile publiku Održan prvi Generacijski Jazz: Nela Mihailović i Miona Marković oduševile publiku

    Juče je u Cineplexx bioskopu u UŠĆU organizovan prvi javni razgovor u formi podkasta "Generacijski Jazz". Učesnice koje su otvorile vrata ovog dinamičnog programa bile su popularne glumice i predstavnice različitih generacija Nela Mihailović i Miona Marković, a malo je reći da je publika nakon događaja iz sale izašla oduševljena i puna utisaka.

    Najlepše bajke sveta: Isidora Građanin i njen Najlepše bajke sveta: Isidora Građanin i njen "Čarobni lonac", dirljiva priča o empatiji

    Na Naxi Player-u smo kreirali jedinstveno mesto za decu, obogaćeno najlepšim bajkama, pričama i basnama, čiji likovi dobijaju život kroz glasove naših omiljenih glumaca. Popularna glumica Isidora Građanin nam priča predivnu priču o "Čarobnom loncu", ali i poučnu basnu "Magarac u lavljoj koži".

  • Komentari

    Komentara: 0

    Postavi komentar: