Nekad se usne same sjete,
pa slova imena tvog polete,
I jedva udahnem vazduh
plačem kao dijete
Nervozno brojim dane,
utorak, srijeda , nikad da prođe,
Ludilo preuzme volan,
Pa sve na svoje dodje,
I mislim , mislim na tebe,
ljut sam, ljut sam na sebe,
što sam propustio, drugom te pustio
Još pamtim novembar
Tvoje oči u polu tami
Dok ljubiš me njezno,
Kao da smo na svijetu sami...
Još pamtim novembar,
spašavam što se spasti može
ja živim od sjećanja,
još te cuvam, ispod kože...
Miris kafe, kišan dan,
u svemu lik ti nacrtam,
bole hladni zidovi, bez nas