Tvoje oči duginih boja sanjam
po celu noć, tužna
ali mi ta tuga
daje čudnu moć
Svaki put kad odeš
pomislim na kraj
i onda kleknem i molim
nebo za oproštaj
Kad zasvetlucaš
raskošno u prolazu
iz noći u dan
uz oproštaj mi te vile donesu u san
Jer ti, ti si moj ponos, vera, spas
kao na suncu zlatni klas
ti si mi sve što imam i nemam
moje sudbine glas
Ti otkad te nemam prosjak sam
lutam, tražim po ceo dan
izgubljen san koji ko zna gde
počiva i tugu u tvojim očima
Uvek si uz mene bio ti
i posle raskida bez milosti
čak i kad sam uporno tvrdila
da jedno za drugo nismo mi
Zato sad gazim ponos svoj
molim i padam u nespokoj
i vrištim budi moj
samo moj, samo moj