Ne vidim lice taksiste,
blesava kiša tuče
Rekla je svoju poslednju,
i mrak pred očima.
Čovek me pita kuda ću,
licem u prozoru kola.
I taksimetar ne čuje i sve...
Vozi me gde nema nikog, vozi bilo gde
Vozi me gde nema nikog, što dalje od nje
Grad je večeras sumoran,
kao da je zaspao večno.
Vozi i ništa ne pitaj,
jutra ne postoje.
Taksista priča o ženama,
lakše je kad se ne ćuti,
Kaže da vreme leči sve,
ja nisam siguran...