Otisla si jednog jutra,
Puna straha,putem snova,
Otisla iz ovog grada
Sve se nadam da ces negde
iz svitanja pronaci bolje.
Sad kad pises, jedno pitas
Svaka rec ti prosto moli
Obisla si pola sveta,
ali nigde mesta nema
Koje mozes da zavolis
kao svoj grad Beograd
Javi se i nasih reka seti se,
na krilu belog goluba
doleti meni na dlan
Beograd, jos u vek ima stari sjaj,
rodni grad zove te sad
Odnela si nesto slika,
Samo kofer uspomena,
Dovoljno,da pamtis
Ono sto te veze
i zove da se vratis
Sad kad sanjas,san te pita,
Sto ti svicu sivi dani
Dotakla si svoju dugu
A za uzvrat imas tugu
I nemas koga da volis
A tako bi rado u svoj grad