Don Ramiro - Galija

Don Ramiro konja jaše
U mladalačkom bujnom žaru
A pita ga sedi sluga
Kuda tako gospodaru

U sumračak onde starče
Eno dvora, sure stene
Tu boravi draga moja
I poziva noćas mene

O, ne idi, ne idi
Sedi starac brižno cvili
Njeni preci sa tvojima
U mržnji su uvek bili

Al’ po maču vitez kuca
Na lice mu osmeh sinu
On obode konja laka
I odlete u daljinu

Don Ramiro konja jaše
U mladalačkom bujnom žaru
Konja jaše
A pita ga sedi sluga
Kuda tako gospodaru
Kuda tako da se svetim
Nevera mi srce smrvi
Ja sam željan sedi starče
Ja sam željan sedi starče
Njene krvi

O, ne idi, o, ne idi
Opet starac brižno zbori
O, ne idi, o, ne idi, o, ne idi
Tvoja mržnja čim je vidiš
U ljubav će da se stvori

Al’ po maču vitez kuca
Na lice mu osmeh sinu
On obode konja laka
I odlete u daljinu

A kad prođe noć sva mračna
I zablista rujna zora
Zakucao vitez smeli
Pred vratima svoga dvora

Ti si starče imo pravo
Ja za mržnju ne znam više
Oči njene, kosa njena, mač
Osvete prelomiše
Oči njene, kosa njena, mač
Osvete prelomiše

Don Ramiro konja jaše
A pita ga sedi sluga
Kuda tako
U sumračak onaj starče
U sumračak onde starče
Eno dvora, sure stene
Eno dvora
Tu me zove draga moja
Da na grudi padnjem njene

O, ne idi, o, ne idi
Opet starac brižno zbori
O, ne idi, o, ne idi, o, ne idi
Zar će tamo da te čeka osveta i zlotvori

Al’ po maču vitez kuca
Na lice mu osmeh sinu
On obode konja laka
I odlete u daljinu

O, ne idi, o, ne idi
O, ne idi, o, ne idi
O, ne idi, o, ne idi

A kad prođe noć sva mračna
I zablista rujna zora
Zarzo je konjic verni
Zarzo je konjic pred vratima znana dvora

Trči starac, zveče ključi
Zaškripaše vrata stara
Al’ pred vratima krvav konjic
A nema mu gospodara