Opet sam snio majku na praznicni dan...
I kao lutnja bruji slutnja: sta bi znacio taj san?
Hoklica izneta po dud... K'o kad me ceka odnekud...
Sve mi se manje svidja kad budem u pravu...
Sanovnik s masnim slovima... Lako je to sa snovima...
Nesto mi teze ide kad tumacim javu...
U oku tamni odsjaji divljeg lesnika...
I, tu od skora, nova bora, zbog Jedinca, gresnika...
Lanena letnja haljina... Sa vezenim detaljima...
Taman uz krupne tufne na bastenskoj kanti...
U leji bujnog seboja... U tom snu mladja nego ja...
Onakva kakvu bih i zeleo da pamtim...
O, Mati, veje sneg... Ni to me ne raduje vise...
Proslo je zauvek... Severac pustolinom brise...
Cim dirne vode mirne... Hvata se led... I ravno je u nedogled...
Nadiru pahulje... K'o horde minulih minuta...
Niko ne strahuje sto kasnim... Sto me nema s puta...
Da l' zima dusu ima? Noc pusta je... To sto me prati ne odustaje...
Sve redje srecem ljude iz mog plemena...
Zamicu oni u koloni s one strane vremena...
Na zlo nas ume navesti... Varljivi sapat savesti...
Nisam bas bio sin sto nosi dobre vesti...
Promicu lica predraga od nemila do nedraga...
Ka nekom tudjem snu u kom cemo se sresti...