Eleonora (Na Bogojavljensku noc) - Djordje Balašević

Na bogojavljensku noc
peku se kesteni, lome se pogace
a venci smokava i praporci se pokace
u prednjoj sobi mog bace
to je vec navike moc

Bez slova poziva
drustvo se sastalo pod istom ikonom
za crnim svapskim astalom
sto pamti svadbe i dace

Redak sam gost u starom kraju
al' znam sta misle i u snu
i oni mene kanda znaju
jer cak ni pripiti ni da pomenu nju

Cudna je zvercica strast
od one ljubavi zbog glupe svadjice
u buri cutanja potonule su ladjice
i minus na kraju salda

Da l' grom odabira hrast
ili se to pak hrast munjama nametne
za to bas nemam reci
Bog zna kako pametne
to je ta sudbina, valjda

Bila je moja zlatna sansa
a tek sam naceo svoj krug
moj mali verni Sanco Pansa
moja ljubavnica, saborac
i moj najbolji drug

Oni ne pricaju o njoj
a ja se ne raspitkivam
ukrstim politru i noc
i tu i tamo na taj krst se prikivam

Vec me i Dunav pretice
moja me senka spotice
al' nista me se ne tice
i malo sta me pomera i dotice
sem mozda nje

Kad djavo precepi spil
sve krene naopako
svale se vanglice, zadrema kum
il' nesto nisu ove London-stanglice
k'o kad god, u doba slavna

Pogresno uklopljen stil
kinesko posudje, salvete heklane
model iz izloga a cipele od preklane
no, rizling sve to poravna