Soe Valdes dolazi u Srbiju
Soe Valdes, autorka romana Žena koja plače, biće Lagunina gošća od 17. septembra i tom prilikom predstaviće svoj književni rad svim čitaocima iz Srbije.
05-06-2015
|21:07
Soe Valdes, autorka romana "Žena koja plače", biće Lagunina gošća od 17. septembra i tom prilikom predstaviće svoj književni rad svim čitaocima iz Srbije.
Autor/izvor: Naxi media
Datum objave: 12.9.2014. - 10:00:00
(Foto:Laguna.rs)
Njena dela nailaze na izvanredan prijem kod kritičara i čitalaca, a prevedena su na preko trideset jezika.
Fascinirana ličnošću Dore Mar, velike umetnice nadrealizma, Soe Valdes napisala je roman čija je protagonistkinja Pikasova muza i ljubavnica. Tok priče o Pikasu i Dori Mar isprepleten je „dnevnikom“ iz života Soe Valdes, a taj autobiografski ton propraćen je epizodama iz njenog života pod Kastrom i u egzilu.
Prvo gostovanje Soe Valdes biće pred beogradskom publikom u četvrtak, 18. septembra u Delfi Caféu u SKC-u sa početkom od 12 sati. Nakon toga, autorka će posetiti Gradsku biblioteku u Pančevu u 19 sati.
U petak, 19. septembra, Novosađani će imati priliku da uživaju u neverovatnoj ljubavnoj drami koju će autorka prvo predstaviti u knjižari Delfi (Kralja Aleksandra 3) u 18 sati, a nakon toga u Kulturnom centru Novog Sada od 19 sati.
Subota, 20. septembar, rezervisana je za čitaoce u Kraljevu i Kragujevcu. Predstavljanje knjige "Žena koja plače" u Kraljevu održaće se u knjižari Delfi u 16 sati, dok će predstavljanje u Kragujevcu biti od 19 sati u Narodnoj biblioteci "Vuk Karadžić".
Kroz nesvakidašnju pripovest o životu Dore Mar, autorka će sve obožavaoce voditi od okruženja pokreta koji je snažno obeležio tridesete godine XX veka do venecijanskih kanala i ulica u kojima je Dora provela poslednje dane u javnosti. Između prizora Kastrove Kube i pariskog egzila, Soe do tančina opisuje veličanstvene nadrealističke fotografije Dore Mar i slikovito predočava vrline i mane jednog od najvećih genija svih vremena, Pabla Pikasa.
Soe Valdes je rođena 1959. godine u Havani. Filološkinja po struci, između 1983. i 1988. godine radila je pri Unesku i u Odeljenju za kulturu kubanske misije u Parizu. Godine 1988. vratila se na Kubu, gde je učestvovala u slikarskom pokretu u Havani, radila kao scenaristkinja i bila zamenica direktora časopisa Sine kubano.