Kad ste se poslednji put igrali? Stručnjaci kažu da je to važnije nego što mislimo

Naše unutrašnje dete ne nestaje kada odrastemo. U kulturi koja vrednuje produktivnost, efikasnost i stalnu zaposlenost, igra često deluje kao luksuz ili gubljenje vremena. Međutim, stručnjaci smatraju upravo suprotno – igra je važan način da regulišemo stres, gradimo odnose i sačuvamo mentalnu fleksibilnost tokom života.

25-05-2026

|

10:40

|

Autor / Izvor: Naxi media, Real Simple

Ali kako igra izgleda kada više nismo deca – i kako da je vratimo u svakodnevicu?

Šta zapravo znači „igrati se“ u odraslom dobu?

Jedna od najčešćih zabluda jeste da igra mora da podrazumeva aktivnosti iz detinjstva – žmurke, sklapanje tvrđava ili društvene igre. U odraslom dobu ona može imati mnogo različitih oblika.

Prema mišljenju terapeuta, igra je svaka aktivnost u kojoj je sam proces važniji od rezultata. To znači da nešto radimo zato što nam prija, a ne da bismo nešto postigli, proizveli ili ostavili utisak.

To može biti crtanje bez plana, rad u bašti bez želje da sve izgleda savršeno, pevanje u automobilu, ples u kuhinji uz omiljene pesme iz mladosti ili jednostavno maštanje bez cilja. Suština je upravo u tome da ne mora da postoji rezultat.

Važan je i način razmišljanja – umesto perfekcionizma i potrebe za kontrolom, igra nas vraća radoznalosti i istraživanju.

Zašto je igra važna za mentalno zdravlje?

Stručnjaci ističu da igra kod odraslih podstiče kreativnost, unapređuje rešavanje problema i povećava otpornost na stres.

Posebno je važna jer prekida stanje stalne napetosti u kojem mnogi danas funkcionišu. Brojni odrasli žive pod konstantnim pritiskom, osećajem hitnosti i emocionalnim opterećenjem, a igra pomaže nervnom sistemu da izađe iz tog režima i vrati se u sadašnji trenutak.

Kada se igramo, aktiviraju se osećaj slobode, mašta i zadovoljstvo – elementi koji doprinose emocionalnoj ravnoteži.

Igra takođe utiče na odnose sa drugima. Ona razvija empatiju, podstiče razumevanje tuđih perspektiva i otvara prostor za istraživanje različitih emocija i identiteta. Upravo zbog toga može doprineti kvalitetnijim odnosima, boljoj komunikaciji i većoj bliskosti.

Stručnjaci dodaju da je igra često zanemaren alat u borbi protiv sagorevanja jer nas vraća spontanosti, radosti i autentičnosti.

Zašto nam je danas tako teško da se prepustimo igri?

Za mnoge odrasle najveća prepreka nije vreme – već osećaj da nemaju dozvolu da se opuste.

Društvo često povezuje zrelost sa odgovornošću, ozbiljnošću i produktivnošću, pa sve što nema jasan cilj može delovati beskorisno.

Posebno je teško onima koji svoj identitet grade kroz uspeh i efikasnost. Igra podrazumeva da budemo početnici, da ne kontrolišemo rezultat i da sebi dozvolimo da nešto radimo samo zato što nam prija.

Kako da unesete više igre u svakodnevni život?

Ne morate da menjate život iz korena – dovoljno je da krenete od malih stvari:

  • crtajte ili bojite bez očekivanja da bude „dobro“
  • pustite muziku i zaplešite kod kuće
  • sastavite slagalicu ili LEGO set
  • odigrajte jednostavnu društvenu igru
  • pošaljite prijatelju internu šalu
  • prošetajte bez telefona i bez cilja

Čak i deset minuta aktivnosti bez pritiska i plana može postati trenutak igre.

Jer igra nije nagrada koju zaslužujemo tek kada završimo sve obaveze – već jedan od načina da se ponovo povežemo sa sobom.