Da li ste znali da ukus hrane nije isti u različitim periodima života?

Pomislite na omiljenu hranu iz detinjstva. Da li je ista kao danas? Ako nije, po čemu se razlikuje? I obrnuto – prisetite se hrane koju nikada niste voleli. Možda vam je bila toliko odbojna da niste mogli ni da je probate. Da li se to promenilo tokom godina?

01-06-2026

|

13:06

|

Autor / Izvor: Naxi media, Edible Communities

Ukus je izuzetno složen čulni doživljaj, na koji često ne obraćamo dovoljno pažnje, iako se on menja kroz ceo život.

Kako funkcioniše ukus?

Ukus nije samo ono što osećamo na jeziku – on je rezultat rada čula, mozga, hormona, pamćenja i čula mirisa.

Postoji pet osnovnih ukusa: slatko, slano, kiselo, gorko i umami (pikantno, „ukusno“).

Naši receptori na jeziku prepoznaju hemijske sastojke u hrani i šalju signale mozgu, koji ih zatim tumači kao određeni ukus.

Važno je znati da ukus i aroma nisu isto – miris ima ogroman uticaj na to kako doživljavamo hranu. Zato hrana bez mirisa često deluje „bljutavo“, čak i kada je slatka ili slana.

Zašto se ukus menja kroz život?

Naše čulo ukusa se vremenom menja iz više razloga:

Broj receptora se smanjuje – posle 40. godine čulo ukusa postaje slabije, pa hrana može delovati blaže.

Čulo mirisa slabi – što direktno utiče na doživljaj ukusa.

Hormoni i stres – mogu menjati želju za određenom hranom i pojačati ili smanjiti apetit.

Ishrana kroz život – ono što često jedemo oblikuje naše preference (više soli ili šećera znači i veću potrebu za njima).

Da li je ukus urođen ili naučen?

Delimično jeste genetski određen, ali veliki deo se uči kroz iskustvo i kulturu.

Naše preferencije počinju da se formiraju još u detinjstvu. Deca obično vole slađu i masniju hranu jer je organizam prirodno usmeren ka energiji i preživljavanju.

Možemo li promeniti ukus?

Dobra vest je – da.

Ukus se može „trenirati“. Hrana koja vam se ranije nije dopadala može postati prihvatljiva, pa čak i omiljena, uz više ponavljanja i izloženosti.

Stručnjaci kažu da je za promenu ukusa često potrebno 5 do 10 ponavljanja.

Tako se, na primer, kafa, brokoli ili prokelj često vremenom pretvaraju iz „nepodnošljivih“ u omiljene ukuse.

Zaključak

Naš ukus nije fiksan – on se menja zajedno sa iskustvom i navikama.

Zato hrana koju danas volite možda nije ista kao ona iz detinjstva, i to je potpuno normalno.

A možda je baš u tome lepota – što se i naši ukusi menjaju zajedno sa nama.