Zbog nas

Lutam bez cilja
dok se bol po duši sliva
kao kiša led ledena
Krijem lice, krijem rane,
ruke gole kao grane,
još u grlu tvoje ime osećam.

Sada nemam tebe
i nemam ništa,
a čini mi se imao sam sve.
Sada nemam kuda
i nemam kome, jer
vrata sva zatvorio sam ja.

Zbog nas ja gradio sam
svijet bez drugova, jer
dovoljna si bila srcu mom
i činio sam sve da ostaneš,
uvijek radio po tvom.

Gore od ovog neće moći,
valjda do jutra sve će proći
možda kapi kiše izbrišu tvoj lik.
U džepu ništa osim ključa,
a u duši sve mi ključa
o kako savršenžu laž sam živio.

Sada nemam tebe i nemam ništa,
a čini mi se imao sam sve.
Sada nemam kuda i nemam kome,
jer vrata sva zatvorio sam ja.

Zbog nas ja gradio sam
svijet bez drugova, jer
dovoljna si bila srcu mom
i činio sam sve da ostaneš,
uvijek radio po tvom.
Zbog nas svakog dana
sve sam dublje tonuo
u tvoje laži ko u živo blato.

Ova duša nije navikla na bol,
jer prije tebe nisam nikog volio.